Za još slika klikni ovde!
Snimak cijele književne večeri:
O knjigama O nagradama Dvije pjesme
KNJIŽEVNA POZNANSTVA (1) – ŽELJKO IVANKOVIĆ Pod gornjim naslovom predstavio sam, poslednjih nekoliko godina, na tribini Francuska 7, na istoimenoj adresi, kao urednik i voditelj, preko četrdeset pisaca iz našeg okruženja ili regiona. Ne, ne poklapa se s bivšim yu-republikama, jer bilo je i Rumuna, Bugara, Mađara... ...Tek nam književna poznanstva pokazuju ko smo, a mogu nam biti ako ne put ono bar putokaz ili poputnina... Ljubaznošću književnog gospodina Srbe Ignjatovića trudiću se da povremeno neku od književnih ličnosti koje srećem predstavim u „Savremeniku“.
ŽELJKO IVANKOVIĆ (Sarajevo): „Rat i sjećanje“
Pristup: Imamo dve vrste pisaca koji privlače čitalačku javnost na prvi pogled:
(1) Pisci sa zanimljivom biografijom gde životne pojedinosti („građa bez mane“) plene i magnetski privlače naročitu vrstu publike koja se time hrani; što pikantnije – to hranjivije!
(2) Pisci netipične i razuđene književne biografije gde je bibliografija putokaznija od životopisa iliti biografije; ovde razuđenost nije sinonim za svaštarstvo već je to pečat koji raznolikosti autorskog lika samo potcrtava, a što zna da privuče književne sladokusce i čitalački odnegovanu publiku! Takođe, postoje i dva stereotipna polazišta kad je reč o piscima: novinarstvo i profesura. Ovde ih nećemo koristiti jer naš autor nije profesionalno ni novinar ni profesor. Naravno ovde ne računamo uređivačke poslove u listovima i časopisima, mada ne smemo gubiti iz vida njegove kolumne i polemičke tekstove gde je autor ostavio vidnoga traga.
Povod: Nаgrada Ksaver Gjalski za 2016. godinu za roman „Rat i sjećanje“ (2016). Susret održan u biblioteci „Milutin Bojić“ 3. 11. 2017.
Prilaz: Željko Ivanković (1954) је iz reda najznačajnijih hrvatskih pisaca u BiH (uz Lovrenovića, Jergovića, Đikića...), vrlo ugledan i značajan hrvatski pisac prisutan u antologijskim izborima i pregledima književnosti (poezija, proza, esej, dnevnik, putopis, kritika, esejistika, prevodilaštvo, priređivački poslovi najvišega reda i mnogo drugog usputnog a ne beznačajnog. Da i književnost za decu, između ostalog. Krupna figura sa bivših jugoslovenskih prostora, pisac često prevođen, prevođen na dvadesetak jezika. Аutor retko razuđenog i obuhvatnog dela sa preko pedesetak naslova...
Pristup knjizi i temi: Autor je jedan od najizrazitijih autora ratne tematike vezane za raspad Jugoslavije i tragičnu situaciju s kraja XX veka na bosansko-hercegovačkom prostoru. I u poeziji Ivanković je u nekoliko svojih zbirki pesama ostavio traga što se posebno vidi u izabranim pesmama iz kolekcije „Izabrana djela“ – „Duga barbarska noć“, gde je najprobranije iz poezije ovog autora nastalo u rasponu od 1978. do 2018. U dnevnicima – naročito i najdublje u „700 dana opsade“ (dnevnik iz opkoljenog Sarajeva), 1995., u pričama – posebno u „Nove priče o ljubavi i smrti“ (2008), u romanu-leksikonu „Tko je upalio mrak: sarajevski pojmovnik“, 1995. i skupa u jednom tomu „Izabranih djela“ и romanu „Rat i sjećanje“ (prvo izdanje 2016, a izašlo i drugo 2017), којi predstavlja i samostalnu knjigu u nezaobilaznim „Izabranim djelima“.
Činjenica da se novi roman pojavljuje nakon dve decenije bitno pravi otklon od većine onoga što je autor „pisao u korak sa događajima“, jer je vreme proteklo i autor je poetički još izoštreniji i osobeniji. То је već vidljivo i u samom naslovu koji, po prirodi stvari poteže paralelu sa knjigama koje rat suprotstavljaju miru, nudeći dva suprotstavljena ili sučeljena iskustva. U novom romanu, kao majstor delikatnosti i poetičke specifičnosti rat i sećanje se ne suprotstavljaju već su put ka istini i potrebi da se govori bez „navijačkih strasti“ i nacionalnih predubeđenja. Кnjigu ispisuju složena lična iskustva a ne mržnja ili „оcrnjivanje“, kао i zrelost i spremnost pisca da razume stihiju uzavrelog vremena i da tragično breme stradalaštva podeli sa čitaocima... То su samo neke od vrlina na koje se podrobnije može ukazivati i koja su presudila da ovaj pisac bude prvi dobitnik ovog najvišeg književnog odličja (recimo u rangu naše Ninove nagrade), prvi autor koji nije iz Hrvatske.
Autor teksta: Miljurko Vukadinović
